Uvoz automobila u Hrvatsku iz Švedske

Nedavno sam za mamu i tatu uvozio auto u Hrvatsku. Iako na Internetu već postoji nekoliko vodiča kako se to radi, nisu svi konzistentni ni friški pa sam odlučio napisati kako je proces izgledao u našem slučaju. Slobodno ga uzmite kao vodič, no ne garantiram da će i vama svi koraci biti identični. Auto je uvezen u prosincu 2018. godine.

Izvoz iz Švedske

Ako vas zanima samo kako je prošao uvoz, preskočite ovo poglavlje.

Auto je kupljen u Švedskoj. Postoje tri glavne prednosti kupovine u Švedskoj u odnosu na kupovinu u Hrvatskoj. Prva je da su rabljeni auti generalno jeftiniji u Švedskoj. Druga je da je povijest automobila dostupna online. Ovo uključuje trenutnog i sve prijašnje vlasnike automobila te protokole sa svih tehničkih pregleda. Ovo sam obilato koristio kad bi auto bio na prodaju kod preprodavača – u tom slučaju bih kontaktirao prošlog vlasnika (privatnu osobu) te se raspitao o automobilu. Pošto ta privatna osoba nije više vlasnik, generalno se može računati sa iskrenim odgovorima. Treća prednost je da su auti u pravilu dobro održavani i voženi su po relativno kvalitetnim švedskim cestama.

Meni je prednost da živim u Švedskoj pa sam u miru mogao pratiti oglase i odlaziti na probne vožnje kako bi se pojavio zanimljiv auto. Ovdje treba napomenuti da nisu svi prodavači spremni na prodaju auta za izvoz nego očekuju da će auto bili registriran u Švedskoj (što je posao od pet minuta). Prodavači koji s druge strane mogu i žele prodati automobil za izvoz, to vrlo često dodatno naplaćuju (cijene koje sam vidio su bile od 2500 do 6000 švedskih kruna, cca 250 do 600 eura), zato što im je to dodatan posao te auto stoji duže kod njih. Mi smo uspjeli kupiti auto bez tog dodatnog troška.

Nakon što je auto kupljen, kod švedskog ekvivalenta MUP-a zatražili smo privremenu registraciju sa svrhom izvoza. Taj proces u Švedskoj nije jednako brz kao u Njemačkoj gdje na licu mjesta dobijete “zoll” registarske pločice i policu osiguranja od automobilske odgovornosti. U Švedskoj se to radi tako da osoba koja će biti vlasnik automobila u Hrvatskoj ispuni kratki obrazac te uz njega priloži dokaz da je automobil osiguran u zemlji uvoza, dakle Hrvatskoj. U našem slučaju smo priložili kopiju zelene karte i to je bilo dovoljno. Prodavač automobila je odgovoran da dostavi stare registarske pločice. U ovom slučaju smo i njih poslali u istoj omotnici u kojoj smo slali obrazac i kopiju zelene karte. Nakon otprilike tjedan dana je na moju švedsku adresu stigla odluka o privremenoj registraciji te crvene registarske pločice koje vrijede mjesec dana. Unutar tih mjesec dana smo bili obavezni izvesti automobil iz Švedske, što smo i napravili. Automobil sam osobno prevezao u Hrvatsku, no naravno moguće je platiti za tu uslugu ukoliko to ne želite ili ne možete obaviti sami. Opet, meni je bila olakotna okolnost da živim u Švedskoj a Božić obično provodim u Hrvatskoj tako da mi je to bilo “usput”.

Od dokumentacije iz Švedske smo imali prometnu dozvolu (ona se sastoji od dva dijela) te račun izdan od strane pravne osobe od koje je auto kupljen.

Uvoz u Hrvatsku

Pri ulasku u Hrvatsku me na granici nisu ništa pitali unatoč crvenim tablicama. Nakon par dana smo započeli proces uvoza. Prvi korak je homologacija vozila u stanici za tehnički pregled. U našem slučaju je ista koštala 625 kn plus 400 kn za takozvani Certificate of conformity (CoC) koji nam je izdao PSC, ovlašteni zastupnik za Opel u Hrvatskoj. CoC smo dobili brzo i jednostavno e-mailom. Bio sam ga pokušao nabaviti u Švedskoj, no kasno sam se sjetio pa nisam uspio. U centru za tehnički pregled smo proveli oko pola sata te smo nakon dodatna dva sata dobili poziv da je homologacija gotova te da možemo doći po dokumentaciju s kojom odlazimo na carinu. Pošto su nam privremene tablice za izvoz isticale isti dan, još smo za oko 60 kuna uzeli trodnevne pokusne tablice. Dosta dobar početak, iako smatram da je homologacija nelogičan i redundantan korak jer auto je odobren za tržište Europske unije pod brojem tipnog uvjerenja koji je prisutan na švedskoj verziji prometne dozvole. Iz prometne dozvole se također može vidjeti je li auto modificiran u odnosu na tipno uvjerenje.

Sljedeći korak je carina. Postoji opcija da se sve radi osobno ili preko špeditera. Mi smo išli preko špeditera, kojeg smo odabrali na licu mjesta u zgradi carinske ispostave i smatramo da je to vrijedno troška od 200 kn. Špediter je skrenuo pozornost na dva potencijalna problema. Problem prvi je bio da je račun izdan 31. listopada kad je automobil plaćen a proces uvoza je pokrenut u prosincu. Špediter je bio zabrinut da će carina to interpretirati kao da auto nije prijavljen u zakonskom roku od 15 dana od ulaska u Hrvatsku. Kako bi umanjili šansu za takvu interpretaciju, prijavi smo priložili kartu za trajekt između Švedske i Njemačke te sliku austrijske i slovenske vinjete – na svemu tome su bili navedeni datumi iz kojih se moglo vidjeti da je auto ušao u Hrvatsku samo par dana prije pokretanja postupka uvoza. Problem drugi je što je i na računu i na prometnoj uz tatino ime bila navedena švedska adresa, koju tata nema jer ne živi u Švedskoj, adresa je moja. Ona je bila navedena iz sljedećih razloga – na računu jer je takva špranca kod konkretnog prodavača gdje je auto kupljen, a na prometnoj jer švedski MUP treba švedsku adresu na koju šalje privremene tablice za izvoz.

Pri prijavi na carini treba donijeti odluku hoće li se posebni porez na motorna vozila računati na osnovu kataloga ili na osnovu procjene. Ne usudim se dati generalni savjet što je povoljnije jer to ovisi od auta do auta, no ono što sigurno vrijedi je da ćete u slučaju procjene morati uvesti auto na prostor carine, što u slučaju kataloga ne morate.

Unatoč zabrinutosti špeditera, nakon oko 24 sata je došlo rješenje sa carine te dvije uplatnice – posebni porez na motorna vozila od oko 3250 kn te naknada gospodarenja otpadnim vozilima od oko 650 kn. Uplatnice smo dobili skenirane od špeditera, platili ih preko Internet bankarstva, špediteru e-mailom poslali potvrde o plaćanju nakon čega je on mogao podići dokumentaciju sa carine. Istu smo mi kasnije preuzeli od njega. Čekao nas je u petak nakon svog radnog vremena i nakon radnog vremena carine, hvala mu na tome! Bez njega bismo dokumentaciju sa carine mogli preuzeti tek idući ponedjeljak.

Sljedeći korak je bio tehnički pregled, što je bio trošak od 325 kn. Nakon obavljenog tehničkog smo obavili registraciju (policu osiguranja smo kao što sam napisao bili pribavili ranije). Ukupni troškovi registracije su bili oko 760 kn. Ovdje vrijedi napomenuti da se u slučaju kad je auto kupljen od privatne osobe pri registraciji dodatno plaća upravna pristojba koja ovisi o starosti i snazi auta.

Zaključak

Dakle sve je prošlo relativno bezbolno, no trebalo je strpljenja, vremena i živaca. Sa švedske strane su ukupni troškovi bili zanemarivi (poštarina za poslati obrazac te stare tablice švedskom MUP-u), a ukupno potrebno vrijeme je bilo oko tjedan dana od slanja obrasca do primitka crvenih tablica poštom. U Hrvatskoj je ukupno uloženo vrijeme bilo dva dana, a ukupni troškovi oko 5200 kn. Ovdje sam uzeo u obzir CoC, homologaciju, pokusne tablice, posebni porez na motorna vozila, naknadu gospodarenja otpadnim vozilima i špeditera. Tehnički, policu osiguranja i troškove registracije nisam uzeo u obzir i ne ulaze u ovu sumu od 5200 kn, jer njih (osim par sitnih naknada) ionako plaćate i ako registrirate auto kupljen u Hrvatskoj. Naravno postoje i troškovi prijevoza automobila iz Švedske do Hrvatske, no ovdje ih nisam uzeo u obzir jer sam njima častio roditelje. Oni su ugrubo oko 100 eura za trajekt i vinjete te oko 200 eura za gorivo (plus hrana i hoteli putem).

Ako zbrojimo cijenu automobila i troškove uvoza i napravimo neznanstvenu odokativnu usporedbu sa automobilima dostupnim na Njuškalu, uzimajući u obzir starost, nivo opreme i prijeđene kilometre, ukupno smo i dalje platili manje nego što bi koštao sličan auto u Hrvatskoj. Naravno, potrošili smo više vremena. Generalno smatram tome da smo napravili dobar posao.

Prostor za napredak postoji i sa švedske strane (brže izdavanje privremenih tablica za izvoz, kao u Njemačkoj te više prodavača koji su spremni prodati auto za izvoz) i sa hrvatske strane (ukidanje redundantne homologacije, priznavanje tehničkog pregleda iz zemlje uvoza, ukidanje i/ili smanjenje raznih nameta, automatizacija i ubrzanje procesa na carini). S druge strane, pozitivno sam iznenađen da ništa nisam morao ovlašteno prevoditi, iako su i račun i prometna dozvola bili na švedskom jeziku. Dovoljno je bilo da sam neke stvari usmeno preveo.

Eto nadam se da će moje iskustvo nekome biti korisno te olakšati proces uvoza. Za pitanja stojim na raspolaganju, kontaktirati me možete preko About stranice.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s